Kada je Craiova na 12 dana postala Balkan u malom! 

Kada posložiš sve kockice pri povratku doma, shvatiš da je, kao i život, i putovanje all about the people you met. Sva moja dosadašnja putovanja, sve razmjene, bila su lijepa i(li) manje lijepa iskustva isključivo zbog ljudi koje sam na tim putovanjima upoznala. Pa tako i ovo. A možda i ovo najviše od svih!

Ako se vodimo onim da putem srećeš ljude koje u tom trenutku iz nekog razloga moraš sresti, ljude koji su zrcalo tebe i tvoj putokaz za dalje onda mora da je ovo bilo jedno od dražih mi putovanja ikada. Ali u trenu dok sam bila tamo i kratko nakon povratka mislila sam upravo suprotno.

Prvih 12 dana travnja provela sam u rumunjskom gradu Craiova. Uz još sedam Hrvata i 24 mladih iz Bugarske, Grčke i Rumunjske sudjelovala sam na međunarodnoj razmjeni mladih ˝Balkan identity of youth˝, koju je u sklopu programa Erasmus+ organizirala rumunjska organizacija Asociatia comunitara a animatorilor sociali. Moja deveta razmjena mladih. Nisam imala nikakva očekivanja, znala sam u detalje kako jedna razmjena funkcionira, čak nisam ni istražila što me sve čeka u Craiovi kada jednom dođem tamo. Samo sam otišla. Moja grupica od sedam Hrvata i ja. Zadnjeg četvrtka u ožujku, vlakom iz Zagreba.

Kao što sam rekla ovo mi je bila deveta razmjena mladih u životu, ali prva na kojoj sam bila koordinatorica i voditeljica grupe; odgovorna za moj tim, pod stresom preko glave jer sam željela da budemo najbolji što možemo biti i da svi skupa iz ovog iskustva izvučemo najviše što možemo. Najviše od razmjene, najviše od druge kulture, najviše od ljudi koje ćemo sresti.

Kako je ostatku grupe ovo bilo prvo iskustvo sudjelovanja na razmjeni prvih par dana se i nismo toliko družili s ostakom ekipe iz drugih zemalja, osim onih obaveznih zadataka koje svi moraju izvršiti kada se odluče sudjelovati na razmjeni, ali malo po malo se i to mijenjalo i nije dugo trebalo da se svi povežu na nekoj razini koju ni sada ne mogu definirati. Bilo je tu mladih od 17 godina, mladih od 22 i ja najstarija s 26. -Što mi je ovo trebalo?- par puta sam pomislila. Ali ubrzo sam shvatila da smo svi zapravo na istoj razini, isti smisao za humor, slične životne filozofije. Da nam je namjera bila spojiti ovakvu grupu ljudi na jednom mjestu mislim da ne bi uspjelo.

U tih 12 dana u Craiovi, sad kad se osvrnem, prošli smo mnogo toga. Od formalnog dijela: upoznavali smo se kroz razne igre, učili i sudjelovali u živoj knjižnici, forum teatru, snimali intervjue, izrađivali filmove, predstavljali naše države na najkreativnije i najzabavnije načine koje sam ikad doživjela na ovakvim razmjenama, izrađivali drvene okvire, crtali, učili glagoljicu, ukrašavali jaja po bugarski, a bilo je tu i preukusnih jela, narodnih nošnji, grčkih toga, simulacije simpozija, plesova, poklona. Po završetku hrvatske kulturne večeri dolazili su nam sudionici iz drugih zemalja s pohvalama o jednoj od najljepše organiziranih kulturnih večeri ikada! I moram priznati da je taj trenutak za mene , kao voditeljicu grupe, bio jedan od najponosnijih! :D

Od neformalnog dijela bilo je tu mnogo mnogo smijeha, plesa, pjevanja, sviranja gitare, učenja i podučavanja psovki na raznim jezicima, performansa i pokušaja performansa s poiem, vježbanja acro yoge, istraživanja grada, šetnja po prekrasnom botaničkom vrtu, vraćanja u djetinjstvo dok smo se autićima vozili po jednom od craiovskih parkova, posjećivanja mall-a, slučajnog ali učestalog zalijevanja cipela, hlača i majica hranom i pićem, gledanja anime crtića, ˝pillow fighta˝, zagrljaja, lijepih riječi, pažnje, sunčanja u prekrasnom vrtu iza hotela, igranja picigina na suhom, upoznavanja lokalaca i alternativne scene u Craiovi, sitne pljačke od strane rumunjskih taksista pa čak i skorog incidenta s lokalnim Romima (savjet: ako vam dok ste u Rumunjskoj netko nešto podrugljivo dobaci, ne pokazujte srednji prst, samo prođite ;)). A bilo je tu i par suza, prisjećanja na neke ne baš lijepe dane, dijeljenja iskustava i grupnih zagrljaja. :) Jer zagrljaji liječe sve. I lijepe riječi isto.

Svih ovih lijepih stvari postala sam svjesna tek sad, par dana nakon povratka, jer kao i u životu pa tako i na putovanjima lijepe stvari se isprepliću s onim manje lijepima, koje nekako uvijek malo bolje primjetiš i lakše prihvatiš, ali naposljetku ipak shvatiš da je bilo više lijepih stvari nego ružnih, da bez ružnih ne bi spoznao lijepe i sve na kraju ima smisla. I svako iskustvo je priča za sebe, i iz svakog iskustva naučiš puno ako si to dopustiš.

Meni su osobno putovanja najdraža i najbolja škola, sa svakog se vratim obogaćena i ponekad iz temelja promjenjena. A razmjene mladih su mi jedna od najdražih iskustava u životu. Jer tu ne samo da si otputovao u drugu državu već živiš i učiš s još hrpom mladih koji, kao i ti, dolaze iz raznih krajeva Europe. Zamislite samo tu koncentraciju kulturnog bogatstva na jednom mjestu!  

I za kraj željela bih se zahvaliti svom hrvatskom timu jer ste bili najbolji tim koji sam mogla poželjeti. Hvala vam na trudu, idejama i otvorenosti novim ljudima i novim kulturama. Hvala što ste bili jedan od najpozitivnijih timova na ovoj razmjeni i uvijek na vrijeme. :) Hvala Klara, Petra, Sandro, Tea, Tihana, Tonči i Valentina! :) 

                                                                                                                                                                                                Magdalena Ukalović