Učenici osnovne škole Josip Pupačić Omiš sudjelovali u projektu "Deset dana bez ekrana"!

10dana bez ekrana OŠ Josip Pupačić Omiš

Projekt „Deset dana bez ekrana“ uspješno je proveden u Osnovnoj školi Josip Pupačić Omiš. U travnju 2019. školske godine učenici petih razreda, sveukupno njih 55 je ustrajalo u desetodnevnom izazovu apstinencije i selektivnog korištenja triju ekrana (TV, mobitel i računalo). Ciljevi projekta su bili: smanjiti vrijeme provedeno uz ekrane, kako bi se poboljšala komunikacija između djece i roditelja, kao i među učenicima; razvoj kritičkog mišljenja prema medijskim sadržajima i kvalitetnije osmišljavanje slobodnog vremena. Svi koji su ustrajali u izazovu i za to dobili javnu pohvalu i pisano priznanje za uspješno sudjelovanje u projektu „Deset dana bez ekrana“.

Roditeljima je projekt bio predstavljen na roditeljskim sastancima, podržali su ga, iako su bili izrazili sumnju da će ga djeca izvršiti do kraja. Na predstavljanju je bila prisutna i školska liječnica dr. Branka Huljev, koja je pohvalila projekt i održala roditeljima predavanje na temu: „Izazovi puberteta, ovisnosti i zdravlje učenika“, a slično predavanje i razgovor s učenicima imala je već ranije.

Doprinos projektu dala je ravnateljica prof. Davorka Deur, odobrenjem da se projekt provede u školi i osobnom podrškom. Školska pedagoginja Nediljka Glavinović je u sklopu projekta održala radionicu na temu „Utjecaj medija i reklama na djecu“. Projektu se pridružila i školska knjižničarka gđa Ana Kraljević koja je ponudila i organizirala igraonicu u knjižnici:“Knjižnica mjesto susreta s knjigom i jednih s drugima“ ponudivši društvene igre kao način druženja i zabave u slobodno vrijeme. Učiteljica informatike prof. Zdenka Vukasović je provela s djecom radionicu na temu: „Razglednicom se može poslati e-poruka“. Razrednice su podržavale i poticale djecu na satovima razrednika kroz radionice o „Dobrim i lošim stranama medija“.

Uz podršku svojih roditelja djeca su pronalazila načine za kvalitetnije provođenje slobodnog vremena, koje je uključivalo provođenje više vremena s obitelji, pomaganje u kućanskim poslovima, boravak u prirodi, vožnju bicikla, igranje društvenih igara, više međusobne komunikacije. Većina učenika je spoznala da život bez ekrana može biti zanimljiv, a tijekom projekta najviše im je nedostajalo igranje igrica i gledanje TV-a.

Provedba projekta je bila vidljiva u prostorima škole: rolbaner, plakati, te panoi ukrašeni dječjim radovima s radionica za vrijeme trajanja projekta npr. radionica 5.B održana 2.travnja, povodom Dana svjesnosti o autizmu (objavljeno na web-u škole, 5.travnja 2019.)
„Školske novine“ tjednik za odgoj, obrazovanje, znanost i kulturu, (br 20, od 28.svibnja 2019.), pod naslovom „Učenici (ni)su svjesni ovisnosti o digitalnim uređajima“ objavile su razgovor s vjeroučiteljicom Ružicom Matijević i učenicima sudionicima u projektu o njihovim iskustvima, teškoćama i uspjesima provođenja ovog projekta u školi, kao i sa predstavnicima udruge CINAZ.

ZANIMLJIVI KOMENTARI UČENIKA:

- Prvih pet dana mi je želja za ekranima bila velika, sve mi falilo, onda se to smanjilo našla sam druge interese, rodice i kućni ljubimac. (Amber, 5.b) - U početku, kad nisam mogla izdržati gledala sam, nemam opravdanja( Petra 5.d) -Kad se dogodilo da sam zaboravila na projekt i kad sam se sitila odmah sam si stavila minus (Lana 5b) - Više sam fizikalio: šetao psa, brao šparoge, pomagao roditeljima, a svaku večer vježbao za bolji izgled za ljeto. (Ante, 5.a)

ZANIMLJIVI KOMENTARI RODITELJA:

Mami je teže bez ekrana od nje, podržavamo je. (Amberina mama)
Danas je bilo dobro, ali ona to ne može izdržati Obitelj je više na okupu. (Petrina mama)
Hvala vam na ovom lijepom iskustvu. Stekli smo navike kojih ćemo se pokušati pridržavati. Ovih 10 dana smo imali toliko slobodnog zajedničkog vremena da smo imali osjećaj kao da smo negdje otputovali.(Lanina mama)
Shvaćamo i on i mi da je bez ekrana puno iskoristivije vrijeme, te da je za njegovu dob i zdravlje bolje bez većeg korištenja ekrana,samo nam je trebao poticaj poput ovog da bude korisno po sve nas (Antina mama)
U projektu smo naučili da je dijete puno kreativnije u smišljanju novih igara s bratom i sestrom. Nakon par dana nije se više sjetila da bi mogla igrati igricu na mobitel (nepoznata mama)
Ovaj projekt smatram korisnim, jer smo se prisjetili puno igara koje smo zaboravili, da smo se igrali kao djeca. Moje dijete je naučilo nove „stare“ zanimljive igre. (nepoznata mama)

Dugogodišnji projekt Udruge CINAZ „Deset dana bez ekrana“ se na županijskoj i lokalnoj razini provodi uz podršku Upravnog odjela za društvene djelatnosti Zadarske županije i Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Zadra.